Napustio nas je Josip Braco Murković, roÄ‘en 1927. godine, jedan od posljednjih starih Murkovića koji su živjeli na svome Dvoru u Stajnici. Želio je djelimiÄ�no obnoviti staro imanje ali ga je, nažalost, smrt zaustavila u provedbi zamišljenih planova.

Obitelj Murković bila je nositelj vrlo znaÄ�ajnijih gospodarskih aktivnosti u brinjskom kraju izmeÄ‘u dva svjetska rata. Zapošljavali su veći broj domaćih ljudi, Ä�ime su zadržavali domaći živalj od iseljavanja. PoÄ�etkom rata njihovo veliko gazdinstvo napali su partizani i uništili. Tako je 17. rujna 1941. nestala znaÄ�ajna gospodarska snaga u Stajnici koja se nikada nije oporavila. Napad je izvršilo pedesetak partizana pod zapovijedanjem Ivice LovinÄ�ića. Tom je prilikom ubijen Slave Murković, kojega je ubio partizanski aktivist SrÄ‘an Uzelac, a lakše je ranjen Vlade Murković

Preživjeli Murkovići uspijevaju nabaviti kamion i s malo spašenih stvari odlaze u Zagreb. Tu borave do 1945. godine kada većina obitelji odlazi u Austriju. U Zagrebu ostaju Vlade i Josip. MeÄ‘utim, kada su se partizani krajem rata približili Zagrebu i njih dvojica kreću prema Austriji. Tako su stigli do mjesta Pörtschacha, gdje ih Englezi zaustavljaju i upućuju na vlak za Italiju. Ukrcavaju ih u stoÄ�ne vagone na stanici Maria Hilfe na Vrpskom jezeru. Umjesto u Italiji završavaju u Kranju. Kada su neki shvatili gdje su i što ih oÄ�ekuje, otrovali su se i izvršili samoubojstvo. Bez hrane i pića nastavili su poput brojnih kolona prema Hrvatskoj. Putem su jeli travu samo da bi preživjeli.

U Ljubljani je odvojena vojska od civila. Nad vojnicima je odmah izvršena smrtna kazna bez suÄ‘enja. Josip (Braco) je temeljem uÄ�eniÄ�ke iskaznice stigao u Zagreb, dok je njegov stric Vlade proveden u zatvor u Savskoj cesti, gdje je ubijen. Kada se vratio u svoj stan tamo je zatekao nove stanare. Ubrzo je obolio od tifusa pjegavca zbog Ä�ega završava u bolnici. Brigu o njemu vodila je sestriÄ�na iz obitelji Crnadak. Usput polaže ispite iz 7. razreda gimnazije. MeÄ‘utim, opet obolijeva od tifusa. Nakon ozdravljenja boravi kod strica (po baki) Tominca. Maturira 1946. godine i upisuje Ekonomski fakultet.

MeÄ‘utim situacija se naglo pogoršava. Otac mu je u odsutnosti osuÄ‘en na smrt i konsifikaciju cjelokupne imovine. Jedna ga osoba iz Stajnice upozorava da mu je život u opasnosti. Uzima nešto najnužnijih stvari i odlazi u Austriju. Tamo ga zarobljavaju Englezi i pritvaraju. Nakon kraćeg vremena pušten je na slobodu i spaja se s ostatkom obitelji.

Pošto je gospodarska situacija u Austriji bila vrlo teška i složena odluÄ�uje na odlazak u Kanadu, gdje mu je živjela sestra blizanka. Od kanadskih vlasti osumnjiÄ�en je za komunistiÄ�ku djelatnost i ne dobiva vizu (!) Godine 1949. odlazi sa sestrom Vesnom u Argentinu. Bavili su se raznim poslovima kako bi stekli nešto financijskih sredstava, koja su dijelom slali roditeljima za njihovo uzdržavanje u Austriju. Pokušavaju roditelje dopremiti u Argentinu. Majka zbog bolesti nije mogla dobiti dozvolu za useljenje sve do 1952. godine.

Godine 1963. Josip napušta Argentinu i na nagovor prijatelja seli se u JužnoafriÄ�ku Republiku. Na poÄ�etku je radio kao tekstilni tehniÄ�ar a kasnije je osnovao uspješno taxi poduzeće.

Ljubav prema Hrvatskoj vraća ga poslije osamostaljenja na domaće tlo - u Zagreb. Tijekom Domovinskog rata zna�ajno pomaže Republici Hrvatskoj, zbog �ega je odlikovan s dva odli�ja, koja mu je pokojni predsjednik Tuđman osobno uru�io u JAR (na slici u prilogu).

Sahranjen je na groblju u Stajnici uz svoje najbliže.

• DogaÄ‘anja

• PoÄ�etna
• Televizija
• Lika TV "Video Zapisi "
• LiÄ�ki portal
• Galerije slika

• O Stajnici
• O klubu
• Kontakt

• Malonogometni turnir
• LiÄ�ki forum
• Web kamera i meteo
  • Stajnica
  • Brinje
  • Jelvica